Konji

Izgled

Konji imaju različitu boju kože i dlake. Najčešće su crna, riđa, kestenjasta, crvenkasto-smeđa, bež i bijela. S bojom su povezani i nazivi: vranac, bijelac, šarac, riđan, sivac. Takozvani smeđi konji ustvari su gotovo crni sa svijetlijim područjem oko njuške, očiju i na nogama. Riđa uključuje nekoliko nijansi smeđe, što znači i crvenu, žutosmedu i crvenkastožutu. Takvi konji imaju crnu grivu i repove, i uglavnom crne gležnjeve. Jednake boje su i kestenjasti, ali bez crnih oznaka. Svijetlije kestenjasti konji su crvenkastosmeđi. Mnogi su konji bež ili bronzane boje ili pokazuju postepeni prijelaz te dvije boje, s grivom i repovima srebrne boje ili boje lana. Bijela boja konja mješavina je sive i potpuno bijele boje, dok se sivi konji rađaju kao smeđi, ali s vremeom dobijaju bijelu dlaku.


Konj
Status zaštite: Odomaćeni


Mangalarga Marchador



Fizičke karakteristike
Konji su po prirodi brzi trkači, koji se u krdima okupljaju na otvorenim prostorima. Imaju velik kapacitet pluća i duge noge. Osnovni kostur sisara prilagoden je trku, koji neprekidno stoje na vrhovima prstiju. Kad je konj u galopu ima trenutaka kada mu ni jedna od četiri noge ne dodiruje tlo.[1] Biljojedi su. Svaki bi konj trebao dnevno pojesti 1 kg suhe trave na 45 kg tjelesne težine. Zbog velike količine biljne hrane u ishrani imaju veoma dugo crijevo.

Razmnožavanje

Konj koji se koristi za parenje naziva se rasplodni pastuh. Kobile postaju spolno zrele između navršenih 15 mjeseci i dvije godine starosti i ostaju plodne u toku cijelog života. Uglavnom oždrijebe jedno mladunče, ali ni dvojke nisu rijetke. Ždrijebe sisa do navršenih šest mjeseci života. Prosječni životni vijek konja iznosi 20 do 30 godina. Pripadnici porodice konja mogu se međusobno razmnožavati. Tako npr. parenjem magarca i kobile se dobije mula, a praenjem pastuha i magarice, mazga. Mule i mazge ne mogu imati vlastito potomstvo, a zbog velike snage i izdržljivosti koriste se za rad od najstarijih vremena. Sporije su od konja, ali stabilnije na nogama.


Konj u Galopu



Porijeklo


Evolucija konja
Pretpostavlja se da prvi predak današnjeg konja vuče korijene između 55 i 38 miliona godina prije naše ere od Eohipusa (Hyracotherium), malog (veličine lisice) sisara koji se hranio lišćem. Na prednjim nogama imao je četiri prsta. Evoluirao je u sljedećih milion godina iz kojeg se razvilo više pratipova ove životinje, da bi se negdje prije oko 5 miliona godina razvio Pliohippus predak modernog Equusa, kakav je današnji domaći konj. Ova vrsta krupnijeg sisara raširila se po skoro svim kontinentima, razvijajući se u brojnim autohtonim vrstama istog zajedničkog prapretka.
Današnji konj pripada grupi Perissodactyla, zajedno sa nosorogom i tapirom, pripada kopitarima, odlikuje ih jedan nožni prst.


Vrste konja

Tri su glavne grupe konja:
•Tegleći konji - poput teških teretnih konja visokih 183 cm u ramenima i teži od 1135 kg.
•Lagani konji - kao arapski, visok oko 150 cm.
•Poniji - kao šetlantski, visok oko 150 cm.


Evolucija konja

Ej uzela si mi rec iz usta taman sam to nasla na nekoj stranici ali na stranom jeziku

KONJ

Konj (Equus caballus) je veliki kratkodlaki sisar duge grive i repa, pripitomljen od davnina. Koristi se za jahanje ili prijenos tereta.

Za ženku konja koristi se naziv kobila, a za mladunče ždrijebe i ome. Nekastrirani polno zreli konj se naziva pastuh.

Izgled

Konji imaju različitu boju kože i dlake. Najčešće su crna, riđa, kestenjasta, crvenkasto-smeđa, bež i bijela. S bojom su povezani i nazivi: vranac, bijelac, šarac, riđan, sivac. Takozvani smeđi konji ustvari su gotovo crni sa svijetlijim područjem oko njuške, očiju i na nogama. Riđa uključuje nekoliko nijansi smeđe, što znači i crvenu, žutosmedu i crvenkastožutu. Takvi konji imaju crnu grivu i repove, i uglavnom crne gležnjeve. Jednake boje su i kestenjasti, ali bez crnih oznaka. Svijetlije kestenjasti konji su crvenkastosmeđi. Mnogi su konji bež ili bronzane boje ili pokazuju postepeni prijelaz te dvije boje, s grivom i repovima srebrne boje ili boje lana. Bijela boja konja mješavina je sive i potpuno bijele boje, dok se sivi konji rađaju kao smeđi, ali s vremeom dobijaju bijelu dlaku.

Fizičke karakteristike

Konj u galopuKonji su po prirodi brzi trkači, koji se u krdima okupljaju na otvorenim prostorima. Imaju velik kapacitet pluća i duge noge. Osnovni kostur sisara prilagoden je trku, koji neprekidno stoje na vrhovima prstiju. Kad je konj u galopu ima trenutaka kada mu ni jedna od četiri noge ne dodiruje tlo.Biljojedi su. Svaki bi konj trebao dnevno pojesti 1 kg suhe trave na 45 kg tjelesne težine. Zbog velike količine biljne hrane u ishrani imaju veoma dugo crijevo.

Razmnožavanje

Konj koji se koristi za parenje naziva se rasplodni pastuh. Kobile postaju spolno zrele između navršenih 15 mjeseci i dvije godine starosti i ostaju plodne u toku cijelog života. Uglavnom oždrijebe jedno mladunče, ali ni dvojke nisu rijetke. Ždrijebe sisa do navršenih šest mjeseci života. Prosječni životni vijek konja iznosi 20 do 30 godina. Pripadnici porodice konja mogu se međusobno razmnožavati. Tako npr. parenjem magarca i kobile se dobije mula, a praenjem pastuha i magarice, mazga. Mule i mazge ne mogu imati vlastito potomstvo, a zbog velike snage i izdržljivosti koriste se za rad od najstarijih vremena. Sporije su od konja, ali stabilnije na nogama.

Porijeklo

Evolucija konjaPretpostavlja se da prvi predak današnjeg konja vuče korijene između 55 i 38 miliona godina prije naše ere od Eohipusa (Hyracotherium), malog (veličine lisice) sisara koji se hranio lišćem. Na prednjim nogama imao je četiri prsta. Evoluirao je u sljedećih milion godina iz kojeg se razvilo više pratipova ove životinje, da bi se negdje prije oko 5 miliona godina razvio Pliohippus predak modernog Equusa, kakav je današnji domaći konj. Ova vrsta krupnijeg sisara raširila se po skoro svim kontinentima, razvijajući se u brojnim autohtonim vrstama istog zajedničkog prapretka.

Današnji konj pripada grupi Perissodactyla, zajedno sa nosorogom i tapirom, pripada kopitarima, odlikuje ih jedan nožni prst.

Vrste konja

Tri su glavne grupe konja:

Tegleći konji - poput teških teretnih konja visokih 183 cm u ramenima i teži od 1135 kg.
Lagani konji - kao arapski, visok oko 150 cm.
Poniji - kao šetlantski, visok oko 150 cm.